Vrlo zanimljiv tekst u kojemu se nudi oblik vrste hrvatske aktivne politike prema Crnoj Gori. Od reaktivne politike nismo imali nikakve koristi što sam iskusio iz prvoga reda našavši se u Kotoru, Tivtu i Baru uoči "litija". Hrvatskoj su diplomaciji tad trebali mjeseci za ozbiljniju reakciju iako se srpsko-crnogorski sukob prelio na ulice i iako su prosvjednici svoje međusobne sukobe uglavnom rješavali ispred hrvatskih kuća u Boki i Svebarju. Da se politika srpskoga svijeta provodi na svim razinama i iz svih dijelova toga imaginarnog prostora, pokazuje i novi broj časopisa Tragovi u kojemu Milorad Pupovac crnogorsku težnju za samostalnim jezikom naziva anakronom i uzrokom raskola unutar crnogorske zajednice. Upravo to pokazuje, slagali se mi s tim ili ne slagali, da politika srpskoga svijeta ima plan, a mi ga, barem koliko je meni poznato, nemamo, čak ni na razini ideje. Unutar hrvatske znanstvene zajednice (ponajprije dijela filologa, povjesničara i demografa) već cijelo stoljeće postoji struja koja snažno podupire crnogorsku samostalnost i nudi suradnju. Nažalost, znali smo se razočarati i dobiti pokoji bočni udarac prisvajanjem hrvatske bokeljske i barske baštine, ali to ne znači da od te ideje treba odustati jer od saveza i Hrvati i Crnogorci imaju koristi. Ja se nadam da ovo neki naš diplomat čita te da, važući naše ideje, kuje neki plan za akciju ili barem smjernice za reakciju.
Vrlo zanimljiv tekst u kojemu se nudi oblik vrste hrvatske aktivne politike prema Crnoj Gori. Od reaktivne politike nismo imali nikakve koristi što sam iskusio iz prvoga reda našavši se u Kotoru, Tivtu i Baru uoči "litija". Hrvatskoj su diplomaciji tad trebali mjeseci za ozbiljniju reakciju iako se srpsko-crnogorski sukob prelio na ulice i iako su prosvjednici svoje međusobne sukobe uglavnom rješavali ispred hrvatskih kuća u Boki i Svebarju. Da se politika srpskoga svijeta provodi na svim razinama i iz svih dijelova toga imaginarnog prostora, pokazuje i novi broj časopisa Tragovi u kojemu Milorad Pupovac crnogorsku težnju za samostalnim jezikom naziva anakronom i uzrokom raskola unutar crnogorske zajednice. Upravo to pokazuje, slagali se mi s tim ili ne slagali, da politika srpskoga svijeta ima plan, a mi ga, barem koliko je meni poznato, nemamo, čak ni na razini ideje. Unutar hrvatske znanstvene zajednice (ponajprije dijela filologa, povjesničara i demografa) već cijelo stoljeće postoji struja koja snažno podupire crnogorsku samostalnost i nudi suradnju. Nažalost, znali smo se razočarati i dobiti pokoji bočni udarac prisvajanjem hrvatske bokeljske i barske baštine, ali to ne znači da od te ideje treba odustati jer od saveza i Hrvati i Crnogorci imaju koristi. Ja se nadam da ovo neki naš diplomat čita te da, važući naše ideje, kuje neki plan za akciju ili barem smjernice za reakciju.