Gabro, šta je s tobom? Ne javljaš se! Da se nisu uplašio? Ako jesi, kaži nam tko bi to mogao biti? Perković i Mustač su u Njemačkoj u zatvoru i na sudu. Jure Galić je ostario, iako se još nije popravio. Pričaju kada umre da ga nikakvo groblje neće uzeti, jer da je toliko pokvaren da bi mogao i mrtvima smetati.
Samo se ti Gabro javi.

Nema Gabre odavno, a ni Otporaša

Alen, slažem se s tobom. Možda im je "zimski san" duži nego drugima. Svakako mi fale. Evo ja ću ovdje nešto priložiti iz prošlosti da se vidi kroz što su sve prolazili naši Hrvati u emigraciji. Kad prošitaš, javi mi. Često puta, rekao bih uvijek, tvoje ideje Alan se poklapaju s mojima.

PISMO OSNIVAČU HRVATSKOG REVOLUCIONARNOG BRATSTVA GEZI PAŠTI

general Drinjanin, 2 travnja 1963.

Braru Geza Pašti, Australija.

(Donosim ovo generala Drinjanina pismo Gezi Pašti kojeg je Srećko Rover
stavio u novinu Hrvatski Tjednik iz Australije, za 10 Travnja 1979.,
strana 6. Ovo pismo se ne nalazi u knjigi "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA
LUBURIĆA", niti ja posjedujem kopiju pisma Geza Pašti kojeg je on pisao
generalu. Za povijest bilo bi važno i to znati, ali nadati se je da će
se jednog dana i to pismo pronaći. Otporaš.)

Dragi Geza!

Mene je Tvoje pismo jako obradovalo, a posebno zato, jer je pisano na
stroju, pa nisam morao odgonetati hieroglife Tvojeg "švrakopisa"...(pisma starih Egipćana u vidu životinja, ljudi, predmeta itd., kako bi odgonetali smisao pisma, mo.)

Cijenio sam bistrinu Tvojih misli, određeni revolucionarni stav, a
pitanje, kada je netko upao ili ispao iz HOP-a, za mene je sasvim
sporedna stvar. Ja već 32 godine upadam i ispadam, pa niti HOP što
dobio, niti ja što izgubio...Drago mi je i to, da govoriš određenim
tonom u ime jedne organizacije, kojoj stojiš na čelu. Mladi ljudi koji
imaju ideja i znadu postaviti ciljeve i sprovoditi ih, znače budućnost.
Ja sam ovih dana navršio 50-tu godinu, (general Luburić je rođen 6 ožujka 1913. a ovo pismo je pisano 2 travnja 1963. dakle 50 godina i mjesec dana, mo) a od tog 32-godišnjeg djelatnog ustašovanja. (Početkom
ove godine javio mi se čovjek iz Hrvatske koji je kupio knjigu Pisma
Vjekoslava Maksa Luburića, te me izročito pitao dali znam kada je i koje
godine general Luburić došao u logor janka Pusta. Nisam znao točno.
nagađao sam. Odgovorio sam mu: Možda 1932, a može biti i 1931. godine.
Sada, ovdje u ovom pismu Geza Pašti general piše "...a od tog
32-godišnjeg djelatnog ustašovanja". Znači, uzmimo u obzir godinu kada
je ovo pismo pisan 1963. te oduzmimo "32 godine djelatnog ustašovanja",
dolazimo do zaključka da je Vjekoslav Luburić, Maks, došao u logor Janka
Pusta 1931. godine, dakle, kada mu je bilo 18 godina. Mo. MB Otporaš.)
Jedna od najdražih uspomena mojeg života je čas, kada mi je pristupio
naš legendarni bego na Janka Pusti i čestitao mi na izvršenoj pobuni,
kada sam sa šakom djece razbio jednu degeneriiranu grupu u tuđini, skoro
bez vanjskih veza, preuzeli, kako sam rekao, komandu na Janki. Tvoja
pobuna i drugih meni miriše po mojoj prošlosti, pa kako sam uvijek bio
neka vrst buntovnika protin nekoga i nečega, meni je to lakiše shvatiti,
nego našim političkim "pticama", koji su u svojoj mladosti bila neka
vrst konzervativaca, jer su se borili , da sačuvaju samo život.

Kada ja jednom odlučim pa napišem ono, što sam prošao kao dijete, "ima da padne na dupe" pola emigracije: malo je falilo da sam postao komunista. (Za
ovu izreku da Maks umalo nije postako komunista, neki su me pitali dali
znam gdje i kada je to general Luburić rekao ili nekome napisao. Jedan
od tih je bio moj dobri i dragi prijatelj Miško Maslač (1940.2013). sada
znamo da je to Maks pisao Gezi Paštiju u Australiju 2 travnja 1963. Mo.
Otporaš.) Da nisam bio vjernik i da nisam vidio srpsku
nepravdu, da mi Srbi nisu ubili oca, kada sam bio dijete, ne bi bilo
teško gladnu hercegovačku žabu natjerati u socijalnu baru. (Po
ovome bi se onda trebalo razmijeti i hercegovačku gladni djecu tog
vremena, razumijeti i Juru Galiće koji je još uvijek živ i sve one koji
su prevarom socijalizma otišli se boriti protiv svoje vlastite Hrvatske
Države, mo. Otporaš.) Ako Ti ovo pišem, to nije slučajno,
nego zato, jer vjerujem, da si i Ti u traženju puteva u prošlosti,
mislio ne samo na slobodu Hrvatske, nego i na socijalnu stvar. Mi oko
"Drine" malo suza ronimo za hrvatskim kapitalistima, koji su poderali
tabane, tražeći po hrvatskim stazama veći komad kruha.

Ne smeta mene, da sebi i svom narodu daješ neku važnost. Malo će Hrvati
imati koristi od onih, koji ne vjeruju u ono što rade, ili koji sami
svoju oslobu ne znaju braniti. Ja se ne bojim riječi "ambicija". Ako
samo malo turimo nos u povjesnicu svijeta, svugdje ćemo naći tu čarobnu
riječ, pa čak i kod sv. Franje i sv. Terezije - ambicija je sasvim točno
definirana. Ja ću shvatiti ljude, koji promjene ideju i rađe prihvatiti
takove, nego one, koji radi siromaštva duha uopće ideju nemaju, pa je i
ne mogu promijeniti...jedva je bilo velikih ljudi, koji se nisu jednog
dana našli napušteni, a posebno je to u hrvatskoj emigraciji bilo lako
na svakom koraku. Htio sam tim reći, da si ne praviš previše iluzije u
sigurnost onih koji s Tobom rade i kojima su povjereni razni zadatci..."

Eto, tako je pisao pokojni Maks Luburić, general Drinjanin mladom Gezi
Paštiju, te je svojom marljivošću pokojni Maks Luburić pridonio jačanju
duha hrvatski buntovnika.

Sada u vrijeme predizborne kampanje za predsjednika RH potrebo je ovdje spomenuti i ideje koji su kristalno jasno izražene protib bilo koje i kakove Jugoslavije, imena i države koji su se duboko usijekli sinu partizana predsjednika RH Ivi Josipoviću. Izreka glasi u originalu:

ZAUZIMANJE STAVA "OBRANA" Godina VI. Madrid, 1968, broj 97-98

NAŠ STAV JE JASAN:

"Rušite svaku jugoslaviju"! Činite to u ratu i bez rata, sa Rusima i Amerikancima, sa komunistima, neokomunistima i amtikomunistima, u klasičnom ili gerilskom ratu, dialektikom riječi i dinamita, ali rušite ju, jer ako jedna država nema razlog za postajanje onda je to samo i jedino JUGOSLAVIJA!"

Hu, hu, hu. Vrlo interesantno i daje vidovitu sliku djelovanja Hrvata u emigraciji. Teško će se ikada moći znati i saznati koliko je ovo pismo Pročelnika Hrvatskog Narodnog Otpora djelovalo na dra. Franju Tuđmana koji je došao posjetiti sjevoro/američki kontinent u lipnju 1987. godine. Tada je dr. Tuđmana posjetio Kulu Hrvatstva, Toronto, sastao se sa visikom dužnostnicima HNO i raspravljali u užem krugu kako povezati domovinske i emigrantske snage u jednu falangu za oslobođenje Hrvatske. I to se je ostvarilo osnivanjem HDZ u lipnju 1989.